Lateralni epikondilits jedan je od najpoznatijih, a ujedno i najčešćih sindroma prenaprezanja (engl. overuse injuries) sustava za kretanje u ljudi koji se očituje pojavom boli u vanjskom dijelu lakta.

Ime bolesti „teniski lakat“ koristi se od kraja 19. stoljeća, kada je uočeno da se bolest često javlja među tenisačima. Međutim, danas je poznato da se bolest češće javlja među onima koji se ne bave sportom, nego igračima tenisa.

Zglob lakta i pokreti u njemu “temelj” su pokretima u šaci koja nam je za svakodnevni život i sportske aktivnosti od iznimne važnosti. U okolnom području lakta hvata se većina mišića koja pokreće prste i omogućuje njihov stisak i opuštanje, odnosno sve što uhvatimo, podignemo ili nosimo u rukama, neizostavno se prenosi od šake preko lakta, sve do ramena.

Tijekom prakse, uočio je da su bolešću često zahvaćene osobe koje ne rade redovito fizičke poslove, već samo povremeno preopterete mišiće podlaktice. Kako su im mišići nepripremljeni na takve napore, bolest započinje s diskretnim simptomima koji tijekom vremena postaju sve ozbiljniji.

Problem nastaje onda kada se određeni ponavljajući pokreti ponavljaju iznimno dugo, a pogotovo onda kada su izvođeni vrlo snažno. Dolazi do preopterećenja mišića podlaktice te posljedično do oštećenja njihova hvatišta na laktu, što zovemo epikondilitisom ili preciznije lateralnim epikondilitisom (teniskim laktom).

Teniski lakat može se javiti uslijed igranja tenisa, ali i kod mnogih drugih zanimanja, kod kojih su također uobičajeni ponavljajući pokreti zgloba i ruke, primjerice kružni pokreti pri čišćenju, pranju prozora, zidanju (žbukanju, miješanju betona), bojanju zidova, radu s odvijačem, kopanju, itd. 

Najčešće se javlja između 35 i 50 godina, podjednako kod oba spola. U više od 75% slučajeva javlja se na dominantnoj ruci. 

Simptomi

Osnovni simptom lateralnog epikondilitisa je bol u području lateralnog epikondila lakta. Epikondil lakta je izbočina u obliku piramide, s čijeg vrha polaze sveze/ligamenti potrebni za izvođenje pokreta šake i prstiju.

Bol se može širiti iz vanjske strane lakta prema podlaktici i ručnom zglobu. Bol i slabost mogu otežati neke osnovne radnje, poput rukovanja, otvaranja vrata ili držanja šalice. 

Simptomi su u početku slabijeg intenziteta, ako se bolest ne tretira i ne liječi – bol postaje sve intenzivnija. Takva bol može onemogućiti obavljanje dnevnih aktivnosti i narušiti kvalitetu života.

Karakterističan simptom je i smanjenje snage šake, odnosno osobe se žale na pojavu snažne boli prilikom podizanja i vrlo lakog tereta kojeg drže u ruci (podizanje šalice čaja), a žale se i na snažnu bol prilikom okretanja ključa u bravi, što vrlo često uopće ne mogu niti učiniti. Često navode da im i samo rukovanje izaziva pojavu boli u laktu.

Cilj kliničkog pregleda je utvrditi točno mjesto boli te odbaciti neke druge moguće uzroke boli u laktu. Fizikalnim pregledom, odnosno pritiskom vrška kažiprsta na lateralni epikondil liječnik provocira pojavu boli, a ta se bol još i pojača ako ne popuštajući pritisak liječnik još i pasivno ispruži lakat.

Bolovi u laktu uzrokovani teniskim laktom često prolaze s vremenom, no ako OTC lijekovi protiv bolova i druge mjere samopomoći ne pomažu, liječnik može predložiti fizikalnu terapiju, a u teškim slučajevima i operaciju.

Prema rezultatima istraživanja najbolje rezultate daje liječenje koje se sastoji od odmora – prekida izvođenja ponavljajućih kretnji i aktivnosti, provođenja vježbi istezanja i ekscentričnih vježbi jačanja mišića ispružača šake i prstiju, uz edukaciju osobe o potrebi promjene uobičajenog korištenja ruke tijekom svakodnevnih aktivnosti.

Za liječenje je najvažnije brzo i pravilno dijagnosticirati oboljenje i odmah započeti s terapijom. No i sama terapija zavisi od nivoa oštećenja, trajanja simptoma, te prethodno neuspješnih pokušaja liječenja. U ranoj fazi, osnovni je cilj smiriti upalu, te se u tu svrhu koristi cijela baterija fizioterapijskih postupaka uz kombinaciju ledenih obloga, elektroterapije i magnetoterapije, a kasnije i ultrazvučnog liječenja, lasera, presoterapije. U subakutnoj fazi, frikcijska masaža u kombinaciji sa stimulacijom okidačkih (trigger) točaka donosi vrlo dobre rezultate. Naime, pri konačnom cijeljenju tkiva oštećenih u lateralnom epikondilitisu, pritisak i pokret kod ovih zahvata može značajno ubrzati cijeljenje.

Ovo oboljenje može biti vrlo uporno, pa se liječenje može protegnuti tjednima, a ponekad i mjesecima do potpunog nestanka svih simptoma. Statistika kaže da i kod najbolje, pravovremene i dovoljno uporno sprovedene fizioterapije ostaje od 10% do čak 30% onih koji ne osjećaju dovoljno smanjenje simptoma za povratak u normalnu svakodnevicu ili sportsku aktivnost. Tada se može pokušati sa injekcijom kortizona (injekcija direktno na mjesto oštećenja), a ako niti to ne donese rezultat i sa operativnim zahvatom.

Za početak je dovoljno ukloniti uzrok koji izaziva bol u laktu, odnosno imobilizirati zglob, te naučiti osobu vježbe za istezanje tetiva i odgovarajućih mišića. 

Ako bude potrebno, liječnik će predložiti nošenje ortoze.

Rehabilitacijske vježbe za bol u laktu su ključne za oporavak.

Vježbe za teniski lakat 

Na fotografijama 1 i 2 prikazane su vježbe za istezanje tetiva i mišića u slučaju teniskog lakta.

Vježbanje se započinje pri prvoj pojavi simptoma, te se u početku zasniva na istezanju, s ciljem smanjivanja mišićne napetosti, a time posljedično i napetost na mišićnom hvatištu. Kasnije se uključuju vježbe jačanja za mišiće podlaktice.

Mjere samopomoći kod teniskog lakta uključuju:

• Odmaranje lakta – vaš lakat trebao bi se odmarati, no ne biste trebali izbjegavati sve aktivnosti. Ponekad, nošenje udlage može pomoći kod smanjenja jutarnjih simptoma.
• Led – obloge ledom ili hladnom vodom mogu pomoći kako biste smanjili otekline nakon ozljede. Pokušajte primijeniti led čim je prije moguće, nekoliko puta dnevno, po 15 minuta.
• Kompresija – elastičnom folijom ili zavojem zamotajte ozlijeđeno područje.
• OTC lijekovi protiv bolova – mogu biti od pomoći za ublažavanje simptoma.
• Pri ublažavanju boli mogu pomoći i neke kreme s rashlađujućim efektom. 

Vrijeme potrebno za povrat radnim i sportskim aktivnostima je individualno. Od najveće je važnosti istaknuti da prerani povratak aktivnostima može i pogoršati simptome. Osim toga, savjetuje se nošenje ortoze za sve zahtjevnije aktivnosti tijekom povratka punim radnim i sportskim aktivnostima. Nakon kirurškog liječenja povrat svakodnevnim radnim te sportskim aktivnostima ovisi i o primijenjenom načinu liječenja. Tako se primjerice izvješćuje o povratku nakon 66 dana u slučaju operacijskog zahvata otvorenom metodom, odnosno o povratku nakon samo 35 dana nakon artroskopskog zahvata.

IZVOR: https://www.plivazdravlje.hr/, https://krenizdravo.dnevnik.hr/