Sindrom karpalnog kanala ili tunela najčešće je mjesto gdje je neki živac pritisnut (komprimiran) na ljudskom tijelu.

Sindrom se javlja ispadima u inervacijskom (opskrbnom) području živca medianusa koji ima osjetnu i motoričku funkciju. Osjetno inervira najvažniji i najveći dio šake, a motorički dio mišićne izbočine u korijenu palca sa strane dlana.

Karpalni kanal (karpalni tunel) nalazi se s prednje strane ručnog zgloba, između malih kostiju zapešća, iznad kojih se s gornje strane nalazi čvrsta vezivna traka – poprečni karpalni ligament. Kroz taj kanal prolazi nervus medianus s venama, arterijama i tetivama mišića koji pregibaju prste i omogućuju pokretljivost prstiju. Tetive mišića koje prolaze kroz karpalni kanal obložene su ovojnicom koja olakšava njihovo klizanje i pokretanje. Ovojnica je osjetljiva na dugotrajan pritisak i podražaje te sklona upali i oticanju, što dovodi do smanjivanja prostora u karpalnom kanalu i posljedično pritiska na nervus medianus koji kroz njega prolazi.

Uzroci nastanka sindroma karpalnog kanala mogu biti sva stanja i čimbenici koji mijenjaju anatomski odnos unutar samog kanala. Najčešći uzrok je intenzivan rad koji dovodi do preopterećenja tetiva (prenaprezanja) u karpalnom kanalu zbog trajnih ponavljajućih pokreta u ručnom zglobu, na primjer, kod ljudi koji dugo rade na tipkovnici („bolest računala“), kod fizičkih radnika, zidara, ličilaca, krojačica, masera, fizioterapeuta, vozača, vrtlara…

Sindrom se javlja i kod bolesti poput reumatoidnog artritisa i drugih vrsta artritisa kod kojih je upalom zahvaćen ručni zglob. Upala, naime, dovodi do bujanja zglobne ovojnice, a posebno tetivne ovojnice, što dovodi do pritiska na nervus medianus. Također se javlja i kod šećerne bolesti, hipotireoze, akromegalije, amiloidoze, sarkoidoze i hipertrofije vezivnog tkiva (miksedem, akromegalija).

Može se javiti i u trudnoći ili menopauzi zbog hormonalnih promjena koje uzrokuju nakupljanje vode u ručnom zglobu, degenerativnih promjena na zglobovima te u slučaju tenosinovitisa, tumora ili cista.

Pritisak na živac može se pojavljivati i zbog posttraumatskih stanja u tom području, najčešće zbog loše sraslog koštanog prijeloma u blizini karpalnog kanala (npr. palčane kosti na tipičnome mjestu) ili zbog anatomskih anomalija koje uzrokuju pritisak na živac.

Simptomi

10 ranih simptoma zbog kojih treba reagirati:

1. Osjećaj pečenja ili trnci u prstima
2. Simptomi su obično gori navečer
3. Simptomi često zahvaćaju i desnu i lijevu ruku, ali bol može biti jača u jednoj
4. Osjećaj kao da ste dotakli struju
5. Slabost u rukama
6. Svrbež dlanova
7. Ukočeni prsti
8. Poteškoće kod stiskanja dlana
9. Promjene u temperaturi ruke
10. Promjena boje na ruci

Simptomi kompresije živca medianusa najčešće se polako razvijaju. U početnoj fazi najprije se pojave trnci ili osjećaj utrnulosti, „mravinjanje“ u prstima, što može i ne mora biti praćeno bolovima. U prstima je osjet smanjen (hipoestezije) ili promijenjen (parestezije). Simptomi se osjećaju u području palca te drugog, trećeg i polovici četvrtog prsta na strani dlana, a u nekim slučajevima šire se na cijelu šaku i podlakticu. Noću mogu biti izraženiji i ometati san.

U kasnijoj fazi razvija se i mišićna slabost palca i zahvaćenih prstiju uz otežano izvođenje finih pokreta prstiju, a zbog smanjenja mišićne mase mišića dlana sa strane palčane kosti (tenar), predmeti počnu ispadati iz ruku.

U uznapredovaloj fazi može doći do oslabljenog stiska šake i nemogućnosti hvatanja malih predmeta.

Simptomi se najčešće pojavljuju tijekom aktivnosti kao što su pisanje, tipkanje, pletenje i slično. Ako je živac jako pritisnut, simptomi su stalni. Mogu biti zahvaćene jedna ili obje ruke, no češće je zahvaćena dominantna ruka (desna u dešnjaka, lijeva u ljevaka).

Češće obolijevaju žene nego muškarci.

Dijagnoza

U kliničkom pregledu postoje testovi koji upućuju na sindrom karpalnog kanala. Tinelov znak je pozitivan kada se kucanjem s unutarnje strane ručnog zgloba medicinskim čekićem ili jagodicama prstiju izazove osjećaj utrnuća i „mravinjanja“ živca na mjestu gdje on prolazi kroz karpalni tunel. Pri Phalenovu testu izvodi se forsirano savijanje u ručnom zglobu prema dlanu – test je pozitivan ako se osjete trnci i „mravinjanje“.

Zlatni standard u postavljanju dijagnoze sindroma karpalnog tunela je elektromioneurografija (EMNG), to jest ispitivanje mišića i provodljivosti živaca. Negativan EMNG nalaz još uvijek ne znači da je dijagnoza sindroma karpalnog tunela u potpunosti isključena jer treba proći određeno vrijeme da se dogode promjene na živcu, odnosno da one budu vidljive u nalazu. Tada je obično riječ o vrlo blagoj kliničkoj slici sindroma. U atipičnim slučajevima mogu se učiniti ultrazvuk ili magnetska rezonancija.

Liječenje

Liječenje ovisi o uzroku nastanka, trajanju procesa i intenzitetu pritiska na živac. Ako je uzrok endokrinološka, hematološka, reumatološka ili neka druga sistemska bolest, potrebno je liječiti osnovnu bolest jer se tako tegobe mogu znatno smanjiti.

Ne operacijsko liječenje sastoji se od fizikalne terapije (elektroterapija -primjena električne energije kako bi se smanjili bol i oteklina živca, terapijski ultrazvuk, terapijski laser i kineziterapijske specifične vježbe, imobilizacije ručnog zgloba, primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova i aplikacije kortikosteroidnih injekcija unutar karpalnog tunela, te terapije eventualne osnovne bolesti koja je dovela do pojave sindroma, ukoliko je to moguće.

Koristi se kod lakših oblika kompresije živca kod kojih se javljaju utrnulost i parestezije u inervacijskom području živca medianusa. Kod pacijeneta kod kojih sindrom traje duže od tri do četiri mjeseci i/ili imaju progresivni oblike sindroma, kao i one koji ne reagiraju na konzervativnu terapiju, potrebno je primjeniti operacijsko liječenje.

Operacijsko liječenje

Oslobađanje pritiska (dekompresija) živca medianusa efikasan je i siguran zahvat koji u najvećem broju slučajeva oslobađa pacijenta svih tegoba. U literaturi se navodi da je uspješnost kirurškog zahvata veća od 95% s komplikacijama manjima od 3%. Operativnim liječenjem uklanjamo mehaničku kompresiju živca u karpalnom tunelu te se potpunim presijecanjem karpalnog ligamenta povećava volumen karpalnog tunela za oko 24%. Sam zahvat može se izvršiti metodom „otvorenog polja“ ili endoskopski uz lokalnu, regionalnu ili opću anesteziju te blijedu stazu ekstremiteta. Zbog rasterećenja živca u postoperativnom tijeku preporučuje se operiranu šaku postaviti u lagano uzdignut položaj od 30 stupnjeva tijekom 24 – 48 sati, a nakon toga početi s laganim vježbama, najprije prstiju, a zatim i samog ručnog zgloba.

Rano prepoznavanje je ključno

Temeljem istraživanja drugih autora, i iskustava, može se zaključiti kako je za uspješno i efikasno liječenje sindroma karpalnog tunela od velike važnosti njegovo rano prepoznavanje i liječenje, budući da zakašnjelo liječenje dovodi do znatno lošijeg ishoda.

U slučaju duljeg trajanja bolesti i dugotrajne kompresije živca, dolazi do nepotrebnog produžavanja tegoba pacijenta, težeg oštećenja živca, dužeg vremena oporavka nakon operativnog zahvata te općenito smanjuju se izgledi inače uspješnog operacijskog liječenja. Time se smanjuju radne sposobnosti pacijenta, što dovodi kako do individualnih tako i do društveno-ekonomskih loših posljedica, posebno jer je sindrom karpalnog tunela vrlo čest.

Predisponirajući faktori za nastanak sindroma su manuelni (manus lat. = ruka) poslovi i dugotrajni ponavljajući pokreti u ručnom zglobu. Osobito kod specifičnih zanimanja kao što su informatičari, daktilografi, bibliotekari i općenito poslovi gdje se puno radi rukama.

Međutim, u oko 50 posto slučajeva uzrok uopće nije moguće otkriti (idiopatski ili nepoznati uzrok). Primjenom kompjuterizirane tomografije (CT) i magnetske rezonancije (MR) u velikom broju tih pacijenata nađeno je prirođeno suženje karpalnog tunela. Tu činjenicu potvrđuje i zapažanje da je tunel uži u osoba ženskog spola u kojih je učestalost sindroma oko tri puta veća, kao i često prisustvo sindroma na obje šake.

Najvažniji korak prevencije je često istezanje ruku u pauzama repetitivnih radnji na računalu, na strojevima i slično.

Uzmite kratku pauzu svakih 10-15 minuta, a svakih 20-60 minuta predahnite uz kratko istezanje ruku, dlanova, prstiju i zglobova. Važno je paziti da je položaj ruku tijekom rada što ugodniji i prirodniji, te da ne vrši kontinuiran pritisak na šaku i zglob šake. Koristite ergonomsku opremu u svom poslu i u svojim slobodnim aktivnostima. Vježbanje i zdravo kretanje preporuka je za očuvanje zdravlja svih naših dijelova tijela, a karpalni tunel nije iznimka.

IZVOR: https://www.vasezdravlje.com/, https://bilicvision-ortopedija.hr/