Parkinsonova bolest je progresivni poremećaj uzrokovan degeneracijom dijela živčanog sustava koji utječe na kretanje. Ona se razvija postupno, ponekad počevši s jedva primjetnim tremorom, odnosno drhtanjem u samo jednoj ruci.

Parkinsonova bolest je posljedica postepenog oštećenja živčanih centara u mozgu koji upravljaju pokretima, osobito poluautomatskim pokretima. 

U ranim stadijima Parkinsonove bolesti, lice može postati blago ukočeno, a ruke mirne odnosno ukočene tijekom kretanja, govor može postati mekan i nejasan. Kako prolazi vrijeme tako se i simptomi Parkinsonove bolesti pogoršavaju.

Iako se Parkinsonova bolest ne može izliječiti, lijekovi mogu značajno ublažiti simptome bolesti. U nekim slučajevima, liječnici preporučuju operaciju s ciljem regulacije pojedine regije mozga kako bi se ublažili simptomi.

Tremor je najpoznatiji znak Parkinsonove bolesti.

Uzroci

Određene živčane stanice u mozgu se postupno razgrađuju odnosno umiru. Te su stanice normalno zadužene za lučenje dopamina. Kako dolazi do smanjenja razine neurotransmitera dopamina u dijelu mozga, tako počinju abnormalne aktivnosti mozga i dolazi do znakova i simptoma Parkinsonove bolesti. Vrlo rijedak oblik encefalitisa može dovesti do pojave Parkinsonove bolesti.

Uzrok Parkinsonove bolesti nije poznat, ali se pretpostavlja da nekoliko čimbenika igra u tome ulogu:

• Geni – neke specifične genetske mutacije mogu uzrokovati Parkinsonovu bolest, ali one su rijetke, osim u slučajevima obitelji u kojima je veliki broj članova pogođen bolešću.
• Okoliš – izloženost određenim toksinima ili okolišnim čimbenicima može povećati rizik od kasnije pojave Parkinsonove bolesti, ali je rizik relativno malen.

Mnoge su promjene u mozgu kod ljudi koji boluju od Parkinsonove bolesti, a jedna od njih je i prisutnost Lewyjevih tjelešaca. To su abnormalni agregati proteina koji se razvijaju u neuronima; znanstvenici vjeruju da su važan trag i uzrok Parkinsonove bolesti.

Velike doze nekih lijekova koji se primjenjuju u liječenju stanja poput shizofrenije ponekad uzrokuju Parkinsonovu bolest. 

Simptomi

Simptomi Parkinsonove bolesti mogu se razlikovati i varirati od osobe do osobe. Razni znakovi mogu biti blagi i mogu proći nezapaženo. Simptomi često počinju na jednoj strani tijela i obično postaju gori na toj strani, čak i nakon što simptomi postanu prisutni na obje strane.

Znakovi i simptomi :

Tremor ili drhtanje – obično počinje u udovima, a najčešće u rukama i prstima; jedna od karakteristika je i drhtanje ruku kada je tijelo u mirovanju (akinetički).

Usporeno kretanje (bradikinezija) – tijekom vremena Parkinsonova bolest može uzrokovati smanjenje sposobnosti kretanja, čineći jednostavne zadatke vrlo teškim i dugotrajnim. Raspon koraka tijekom hodanja se može smanjiti, kao i dizanje sa stolca.

Ukočenost mišića (rigidnost) – može se pojaviti bilo gdje u tijelu. Ova pojava može uzrokovati ograničenje opsega pokreta i nanijeti jaku bol.

Poremećaj održavanja ravnoteže i uspravnog držanja – tijelo se sve više pogrbljuje, te se mogu pojaviti problemi s održavanjem ravnoteže.

Gubitak automatskih pokreta – kod Parkinsonove bolesti može se pojaviti smanjena sposobnost za obavljanje nesvjesnih pokreta.

Promjene u govoru – mogu se pojaviti teškoće u govoru; tih govor (hipofonija), teškoća izgovaranja.

Promjene u pisanju – poteškoće mogu biti u početku blage, a s vremenom postati teške.

Lijekovi mogu uvelike smanjiti, odnosno ublažiti mnoge od simptoma. Ti lijekovi su najčešće zamjena za neurotransmiter dopamin. Drhtavica je najteža kada bolesnik svjesno ne upotrebljava zahvaćeni dio tijela. Čim se taj dio pokrene prilikom obavljanja bilo kakve radnje – drhtavica se smanjuje ili u potpunosti nestaje.

Ako se bolest pogorša automatski se gubi kontrola nad gotovo automatskim pokretima, kao što su mahanje rukama pri hodanju, čitljivo pisanje ili razgovijetan govor. Nakon nekoliko godina javlja se karakterističan hod – festinacija, točnije struganje nogama. Bolesnik ne osjeća bol, obamrlost ili trnce – već se postepeno sve teže kreće. Često pada jer ne može održati ravnotežu. 

U simptome ubrajamo i prekomjerno izlučivanje sline, grčeve u trbušnoj šupljini, trzanje zatvorenih očnih vjeđa, nevoljko zatvaranje očiju.

Osim ovih tipičnih poremećaja motoričkih funkcija danas je poznato da se u velikog broja bolesnika pojavljuju i drugi simptomi koji se odnose na raspoloženje, kognitivne funkcije i drugo. Oni se nazivaju “ne-motoričkim” simptomima, a neki od njih su: 

• depresija,
• kognitivno propadanje do demencije,
• halucinacije,
• poremećaji autonomnih funkcija.

Simptomi bolesti tipično nastaju oko 60. godine života, iako se mogu pojaviti bilo kada. Pojava simptoma prije 21. godine naziva se juvenilnim oblikom bolesti. Pojava simptoma između 21. I 50. godine naziva se rani početak PB-a. 

Liječenje

Parkinsonova bolest se ne može izliječiti, ali mnogi lijekovi mogu pomoći u kontroliranju simptoma. Liječnik vam može preporučiti promjene u načinu života, kao i razne tjelovježbe. U nekim slučajevima fizikalna terapija se fokusira na poboljšanje pacijentove ravnoteže te istezanje cijelog tijela.

Lijekovi mogu pomoći u problemima s kretanjem, općenito pokretima te tremorom, povećavajući opskrbu mozga dopaminom. Tijekom vremena, međutim, koristi od lijekova se često smanjuju ili postaju manje dosljedni, iako se simptomi i dalje mogu prilično dobro kontrolirati.

Kirurški zahvati

Duboka stimulacija mozga najčešće se koristi kod bolesnika s uznapredovalom Parkinsonovom bolesti, a koji ne reagiraju dobro na lijekove. Smatra se da je to najučinkovitija terapija u poboljšanju kvalitete života bolesnika. Međutim, ona uključuje rizike poput infekcije ili moždanog udara.

Duboka stimulacija mozga osigurava električnu stimulaciju kako bi se blokirali moždani signali koji uzrokuju primarne motoričke simptome povezane s Parkinsonovom bolesti.

Ona može smanjiti ili zaustaviti nekontrolirane pokrete, smanjuje drhtanje, ukočenost mišića te poboljšava pojavu usporenosti pokreta. Međutim, ova metoda nije korisna za one pacijente koji ne reagiraju na terapiju levodopom.

Podrška i ohrabrenje obitelji najvažniji su faktori nakon postavljene dijagnoze. Fokus obitelji treba biti na onome što osoba može činiti te kako poboljšati okolinu oboljelome kako bi se mogao što više samostalno kretati.

Za oboljele od Parkinsonove bolesti postoji izreka: „ Ljudi blistavog uma zarobljeni u vlastitom tijelu“.

IZVOR: https://www.krenizdravo.hr/

Vesna Brinar i suradnici, Neurologija za medicinare, Medicinska naklada, Zagreb, 2009., odabrana poglavlja

SLIKE: pixabay.com