Kalcifikati se najčešće pojavljuju u dobi između 40 i 50 godina, rijetko nakon 70. godine i češće kod žena. Iako mogu biti zahvaćena oba ramena, desno je češće zahvaćeno.
Rameni je zglob najpokretljiviji zglob u našem tijelu, čija je zadaća omogućiti ruci i šaci izvođenje brojnih složenih kretnji u svim aktivnostima svakodnevnog života. Kuglastog je oblika, što mu omogućuje veliku pokretljivost, no istodobno je i nestabilan jer je građen tako da je velika glava nadlaktične kosti u kontaktu sa znatno manjom i plitkom zglobnom udubinom na lopatičnoj kosti. Međutim, brojni mišići i ligamenti koji ga okružuju daju mu dinamičku stabilnost, to jest stabilnost pri izvođenju raznih pokreta. Mišići rotatori (obrtači) ramena poput manžete obuhvaćaju zglob sa svih strana, izuzev donje strane. Promjene u mišićima koji čine rotatornu manžetu (musculus supraspinatus, infraspinatus, teres minor i subscapularis) najčešći su razlog pojave bolnih sindroma ramena.
Kalcificirajući tendinitis ramena ili kalcificirajuća tendinopatija ramena čest je poremećaj nepoznate etiologije koji se očituje nakupljanjem depozita kalcija u tetivama rotatorne manšete uz spontanu resorpciju kalcifikata i posljedično cijeljenje tetiva. U slučajevima bolnog ramena, kalcifikate nalazimo kod 6,8 do 30 posto osoba, dok ih 2,7 do 20 posto može imati kalcifikate bez pratećih bolova ili nekih drugih simptoma.
Kalcifikati se najčešće pojavljuju u dobi između 40 i 50 godina, rijetko nakon 70. godine i češće kod žena. Iako mogu biti zahvaćena oba ramena, desno je češće zahvaćeno. Najčešće nastaju u tetivi mišića supraspinatusa, manje u tetivi mišića infraspinatusa i teres minora, a mogu se javiti i u tetivi mišića subscapularisa.
Kalcifikati u tetivama mogu nastati na dva načina, te ih tako i dijelimo- na degenerativne i reaktivne.
Degenerativni kalcifikati u osnovi su dio prirodnog procesa cijeljenja tetiva u tijelu. Naime, kako starimo, tako pojedine niti tetiva i ligamenata pucaju. Kako niti pucaju, tijelo ulaže kalcij na mjesta puknuća, smanjujući na taj način štetu. Takvi kalcifikati rijetko uzrokuju bolove ili druge nelagode, te ih nalazimo kao usputni nalaz u RTG snimkama ili ultrazvučnoj pretrazi na gotovo svim tetivama u tijelu.
Reaktivni kalcifikati potpuno su druga priča, te je i njihov sastav drugačiji od degenerativnih, a najčešće se događaju upravo unutar rotatorne manšete na ramenu. Do danas nije razjašnjen uzrok njihova nastanka, iako se struka slaže da nisu uzrokovani traumom, te su vrlo rijetko posljedica sustavnih oboljenja.
Razvoj kalcifikata podijeljen je u 3 faze tijekom kojih dolazi do različitih simptoma:
- U formativnoj fazi počinje nakupljanje kalcija, odnosno dolazi do određenih promjena na tetivama ramena. S vremenom se nakupine kalcija povećavaju i svojom veličinom kalcifikat može započeti mehanički iritirati susjedne strukture. U ovoj fazi kada se kalcij kristalizira najčešće se pojavljuje jaka bol. Tijekom razvitka nalikuje kredi za pisanje, a bolovi su uobičajeno konstantni i umjereni, s povremenim naglim i kratkotrajnim pogoršanjima, uz moguće smanjenje opsega pokreta.
- Faza mirovanja je period tijekom kojeg su kalcifikati narasli do svoje maksimalne veličine i stagniraju te uzrokuju tek blagu bol ili se ona sasvim smiri.
- U resorptivnoj fazi tijelo je razgradilo kalcifikate, a tetive zacjeljuju i preoblikuju se u novo tkivo. Ova faza može trajati čak nekoliko godina (ovisno o veličini kalcifikata), a može biti vrlo bolna. Do tada prisutne tegobe pogoršavaju se do te mjere da osoba koja je imala povremeno manje smetnje odjednom ne može pomaknuti ruku zbog neizdrživih bolova. Kako se kalcij razgrađuje, bol se postupno smanjuje i konačno potpuno nestaje. U ovoj fazi kalcifikat je više tekući.
Ovisno o trajanju simptoma, bolest se manifestira kao akutna (koja traje do dva tjedna), subakutna (tri do osam tjedana) i kronična (tri i više mjeseci).
Kod sumnje u kalcifikat u ramenu potrebno je učiniti rendgenske snimke ramena, temeljem kojih procjenjujemo lokalizaciju, veličinu, ograničenost i gustoću kalcifikata: tijekom formativne (kronične) faze kalcifikat je jasno vidljiv, ograničen i jednakomjerne gustoće; tijekom resorptivne (akutne) faze kalcifikat je nejasno ograničen, magličast, nejednake gustoće, dijelom i prozračan.
Ultrazvukom se vide meke struktura kao što su tetive, tetivna hvatišta i zglobna kapsula, ali se vide i kalcifikati u tetivama ramena.
Kompjutorizirana tomografija (CT) pokazuje slične rezultate kao i rendgen, ali zračenje je znatno jače.
Magnetska rezonancija (MR) detaljno prikazuje meke strukture, ali nema posebnog značenja u dijagnostici kalcifikata u tetivama ramena.
Liječenje kalcifikata u ramenu
Kako se kalcifikat samostalno razgrađuje, liječenje obično podrazumijeva načine za ublažavanje simptoma te ubrzavanje resorptivne faze.
Ako je bol i dalje prisutna, liječnik će uputiti pacijenta na fizikalnu terapijukoja može uključivati terapiju laserom, elektroterapiju ili magnetoterapiju.
Kineziterapija, odnosno terapija vježbanjem, pokazala se izrazito učinkovitom ako se vježbe provode dosljedno i s velikim oprezom – nepravilno izvođenje vježbi može uzrokovati još veću bol i komplikacije. Najprije se izvode aktivno potpomognute vježbe, zatim pasivne, vježbe s pomagalima i na kraju aktivne vježbe.
Ako navedene metode liječenja ne pomognu, može se još pokušati s terapijom udarnim valom, koja stimulira reapsorpciju kalcija i ubrzava zacjeljivanje tetiva. Relativno je nova metoda kojom se putem fokusiranih zvučnih valova nastoji pokrenuti prirodni proces cijeljenja u tretiranom području, a time i reapsorpcija kalcifikata u ramenu. Primjenjuje se tek nakon neuspješno provedenih klasičnih metoda (fizioterapije) te nakon neuspjeha ostalih konzervativnih metoda liječenja.
Kod zaista velikih kalcifikata na koje terapije ne djeluju, može biti potrebno odstranjivanje kalcifikatakirurškim putem. Dva su najčešća zahvata. Prvi je artroskopija, te je kod njega, poradi malih ulaznih rana i manje štete za okolna tkiva postoperativni oporavak relativno brz. Drugi je operacija na otvorenom ramenu, te je postoperativni oporavak bitno duži nego kod artroskopije.
Preporučuju se i “blokade”, odnosno injekcije koje sadrže kortikosteroide i lokalni anestetik.
Za smanjenje bolova, nakon dijagnosticiranja kalcifikata liječnici obično prepisuju tablete protiv bolova (analgetike) te protuupalne lijekove. Tijekom faze resorpcije koriste se i mirovanje i ledeni oblozi.
Kalcifikati ne moraju uvijek podrazumijevati bolest – ako kalcifikat ne uzrokuje bol ni upalu, nema ga ni potrebe liječiti.
IZVOR: https://www.vasezdravlje.com/, https://www.krenizdravo.hr/, https://www.plivazdravlje.hr/
SLIKE: reha.hr
