Godine 1983. dva su Australca, internist Barry J. Marshall i patolog J. Robin Warren, našla zavijene bakterije u bioptičkim uzorcima želučane sluznice.
Dokazali su njihovu povezanost s gastritisom, čirom želuca i dvanaesnika. Za to su otkriće 2005. godine dobili Nobelovu nagradu za medicinu. Bakterija je 1989. godine dobila naziv Helicobacter pylori, koji nosi i danas.
Helicobacter pylori je zavijena štapićasta bakterija, izrazito pokretna zbog toga što ima više bičeva. Dobro podnosi kiselu sredinu želuca, na koju je osjetljiva većina drugih bakterija. Razlog tome je što ima enzim ureazu koji razgrađuje ureu i smanjuje kiselost okoline. Međutim, ureaza i brojni produkti koje izlučuje Helicobacter pylori oštećuju sluznicu želuca, što dovodi do kroničnoga gastritisa i čira želuca i dvanaesnika.
H.pylori je bakterija koja se prilagodila kiselom okolišu želuca te se u njemu često nađe, kod oko 50% svjetske populacije. Većina infekcija je asimptomatska, ali može se očitovati i različitim stupnjevima dispepsije, osjećaja boli ili neugode u gornjem dijelu trbušne šupljine.
Helicobacter pylori može uzrokovati razne bolesti probavnog sustava kao što su:
- gastritis,
- peptički vrijed i
- rijeđe karcinom ili limfom želuca.
U zemljama u razvoju do infekcija najčešće dolazi u djetinjstvu, dok u razvijenim zemljama se učestalost povećava s dobi, pa je 50% stanovništva u dobi od 60 godina inficirano. Infekcija se prenosi konzumiranjem vode ili hrane kontaminirane fekalnim materijalom koji sadrži bakterije.
H.pylori inficira sluznicu želuca ili duodenuma (početnog dijela tankog crijeva) koju može oštetiti direktno ili indirektno aktivacijom imunološkog sustava koja dovodi do oslobađanja raznih enzima i tvari toksičnih za sluznicu. Tako oštećena sluznica osjetljivija je i na djelovanje probavnih sokova kao što je želučana kiselina, koji mogu dovesti do daljnjeg oštećenja.
Helicobacter pylori – simptomi
Većina inficiranih ljudi nema simptome, ali ako infekcija dovede do stvaranja peptičkog vrijeda ili karcinoma želuca najčešći simptomi su:
- bol ili neugoda najčešće u gornjem abdomenu,
- nadutost,
- osjećaj punoće u želucu nakon manjeg obroka,
- smanjeni apetit,
- mučnina ili povraćanje,
- tamna stolica
- ako vrijed krvari može dovesti do anemije i pojačanog umora.
Iako je velik broj stanovnika zaražen Helicobacterom, postavljanje dijagnoze nije potrebno svima, nego samo onima koji imaju spomenute simptome. Isto tako, svima koji imaju pozitivan Helicobacter nije potrebna gastroskopija. Indikacija za ovu pretragu postavlja se na temelju simptoma, dobi pacijenta te bolesti u obitelji. No jednom kada se dokaže infekcija, potrebno je liječiti se.
Bakterija se može dijagnosticirati na nekoliko načina:
- a) tijekom gastroskopije uzimanjem uzorka tkiva koji se šalje na patohistološku dijagnozu, ali i za određivanje prisustva Helicobactera
b) urea izdisajnim testom
c) putem krvi (određivanje antitijela) i
d) dokazivanjem antigena u stolici.
Urejni izdisajni test najbolji je neinvazivni test za dijagnostiku infekcije H. pylori i praćenje uspjeha liječenja. Test antigena u stolici može biti približno jednako djelotvoran ako se koristi test baziran na monoklonskim protutijelima.
Komplikacije povezane s infekcijom Helicobacter pylori
- Peptički vrijed (“čir”, ulkus) – ogoljeli dio sluznice probavnog trakta, osobito u želucu i početku duodenuma. Simptomi su u pravilu žareća bol koja prestaje nakon uzimanja hrane. Liječi se smanjenjem lučenja kiseline, eradikacijom H.pylori i izbjegavanjem protuupalnih lijekova.
- Gastritis – upala sluznice želuca. Mnogi slučajevi su asimptomatski, ali može doći do dispepsije i krvarenja. Liječi se uzročno, najčešće upravo liječenjem infekcije H.pylori.
- Rak želuca – Puno faktora utječe na pojavu raka želuca, a H.pylori ima značajnu ulogu. Simptomi su rana sitost, opstrukcija i krvarenje. Liječi se uglavnom kirurški.
Liječenje
Helicobacter pylori treba eradicirati (uništiti) u bolesnika s komplikacijama (gastritis, vrijed, karcinom, limfom).
Liječenje asimptomatskih infekcija je sporno. Smjernice nekih zemalja preporučuju liječenje infekcije u bolesnika kojima je potreba dugotrajna terapija protuupalnim lijekovima kao što je ibuprofen, budući da lijekovi iz te skupine uzrokuju oštećenje sluznice želuca.
Infekcija se liječi kombinacijom antibiotika i inhibitora protonske pumpe.
Inhibitori protonske pumpe smanjuju izlučivanje želučane kiseline te time potiskuju bakteriju te povećavaju efektivnost antibiotika. Najčešće se preporučuje trojna terapija: omeprazol/ lansoprazol +klaritromicin+ metronidazol/ amoksicilin tijekom 14 dana.
Nakon toga se ponavlja testiranje da se utvrdi je li uzročnik eradiciran (uništen), najčešće testiranjem stolice ili urea izdisajnim testom.
Do 20% pacijenata neće biti izliječeno nakon prvog terapijskog postupka, pa se postupak ponavlja s izmijenjenim jednim antibiotikom još 14 dana. Ako ni nakon toga ne dođe do eradikacije neki stručnjaci preporučuju gastroskopiju i uzimanje tkiva za biopsiju kako bi se odredila osjetljivost bakterije na antibiotike (antibiogram).
Na kraju treba napomenuti da hrana i doba dana u kojem objedujemo mogu dovesti do pojave simptoma, osobito žgaravice i podrigivanja. Preporučuje se lagana hrana (mediteranska kuhinja), a osobito je potrebna lagana večera. Odlazak u krevet sa želucem punim sarmi sigurno će izazvati tegobe i kod najzdravijih osoba.
