Endometrioza je bolest koja trenutno zahvaća više od 176 milijuna žena diljem svijeta. Mnogima od njih bolest još uvijek nije dijagnosticirana, a samim time ostaje neliječena, što s vremenom povećava rizik za nastanak raznih komplikacija i neželjenih posljedica. Učestalost endometrioze se u posljednjih nekoliko desetljeća povećala i sve je više žena zahvaćeno ovim stanjem.

Endometrioza je kronična bolest koju karakterizira pojava tkiva sluznice koja oblaže maternicu (endometrija) na različitim mjestima u tijelu na kojima se inače ne bi trebalo nalaziti, odnosno bilo gdje izvan maternice. Ta su mjesta najčešće organi unutar zdjelice i trbušne šupljine:

• jajnici
• jajovodi
• ligamenti koji stabiliziraju maternicu
• mokraćni mjehur
• tanko i debelo crijevo
• rektum
• rodnica
• kirurški ožiljci (npr. od carskog reza) i dr.

Jako rijetko se to tkivo može naći i na nekim drugim mjestima izvan trbušne šupljine kao što su pluća.

Endometriotično tkivo je osjetljivo na spolne hormone jednako kao i normalna sluznica maternice – raste, zadebljava i naposljetku se ljušti. Za vrijeme menstruacije, žena s endometriozom krvari ne samo iz maternice, nego i iz svih tih otočića endometrija izvan maternice. Nakupljena krv podražuje organe i izaziva iritaciju, grčeve i bol. Često se pojavljuju i vezivne, ožiljkaste priraslice koje mogu pridonijeti nastanku kronične boli. Te priraslice u kasnijem razvoju bolesti mogu napredovati toliko da ometaju rad organa i dovode do njihove disfunkcije.

Pravi uzrok nastanka endometrioze još je uvijek nepoznat, međutim, postoji nekoliko teorija nastanka bolesti. Jedna od njih, svakako ona najšire prihvaćena, je teorija o retrogradnoj menstruaciji – za vrijeme menstruacije, krv i komadići tkiva sluznice maternice ne odlaze samo kroz rodnicu van iz tijela, nego manji dio odlazi i kroz jajovode u trbušnu šupljinu. Na taj se način stanice endometrija nastanjuju po raznim organima, rastu i tvore žarišta endometrioze.

Druga teorija govori kako neke stanice koje se nalaze izvan maternice imaju sposobnost pretvorbe u stanice sluznice maternice, odnosno endometrija. Međutim, i mnogi drugi nepoznati faktori pridonose razvoju endometrioze. Smatra se da veliku ulogu ima genetska predispozicija, kao i djelovanje imunološkog sustava te neki okolišni faktori.

Dodatni rizični čimbenici za razvoj endometrioze su rana menarha (prva menstruacija), kratki ciklusi, dugotrajna i obilna menstruacijska krvarenja, abnormalnosti maternice i dr. Korištenje oralne hormonske kontracepcije i rađanje, odnosno trudnoća, smanjuju pojavnost endometrioze. Osim toga, bolest se najčešće povlači s menopauzom jer se tada smanjuje količina spolnih hormona u organizmu.

SIMPTOMI ENDOMETRIOZE

Endometrioza je bolest koja se često otkriva tek nekoliko godina (i do 10 godina) nakon što se pojavila. Razlog tome je raznovrsnost kliničke slike, a ponekad i potpuna asimptomatologija.

To je bolest koja s vremenom napreduje te se zbog toga i njeni simptomi, koji do tada možda nisu bili značajni, pogoršavaju. Ponekad žene uopće nemaju nikakvih tegoba te se dijagnoza endometrioze postavi tijekom ginekološke obrade zbog nekog drugog problema, najčešće neplodnosti.

Bolest se najčešće pojavljuje oko dvadesete godine života i traje 20-25 godina, a prestaje oko menopauze.

Simptomi endometrioze su:

• kronična zdjelična bol koja je najjača za vrijeme menstruacije
• bolna menstruacija (dismenoreja)
• bol prilikom spolnog odnosa (dispareunija)
• obilne i dugotrajne menstruacije
• abnormalna krvarenja iz rodnice
• učestali zatvori ili proljevi
• napuhnutost
• bol prilikom mokrenja i dr.

Simptomi bolesti se javljaju ovisno o tome gdje se nalaze endometriotična žarišta, koliko su velika i u kojem su odnosu s organom na kojem se nalaze. U 95% žena s endometriozom pojavljuje se bol u zdjelici i donjem dijelu abdomena koja se pogoršava nekoliko dana prije menstruacije, a poboljšava s njezinim završetkom. Bol može biti i neovisna o ciklusu, odnosno konstantna. Također, česte su i obilne menstruacije koje traju više od 6 ili 7 dana. Mogu se javiti umor i iscrpljenost zbog pojačanog gubitka krvi i jakih bolova. Bolovi mogu uzrokovati mučninu i povraćanje.

S obzirom da mogu biti zahvaćeni crijeva i mokraćni mjehur, mogu se javiti i probavni simptomi te poteškoće s mokrenjem. Pacijentice mogu imati česte zatvore ili proljeve, krv u stolici, bolnost prilikom pražnjenja crijeva te nadutost. Također, ako je zahvaćen mokraćni mjehur može se javiti bol prilikom mokrenja te prisutnost krvi u mokraći.

Relativno čest simptom je i bolni snošaj, odnosno dispareunija. Nepravilna vaginalna točkasta krvarenja tijekom ciklusa također su čest nalaz.

Uz sve navedeno, endometrioza je važan uzrok neplodnosti u žena.

U 20-40% neplodnih žena će se otkriti endometrioza.

Jajovodi su organi koji su često zahvaćeni endometriozom. Vezivne priraslice koje u njima nastanu tijekom godina mogu smanjiti njihovu prohodnost koja je važna za normalnu reprodukcijsku sposobnost – neprohodni jajovodi ne mogu primiti jajnu stanicu izbačenu ovulacijom. To je jedan od čestih uzroka neplodnosti ili subfertilnosti u žena s ovom bolesti.

Osim jajovoda, često mjesto nastanka endometriotičnih žarišta su jajnici. Na njima nastaju ciste ispunjene krvlju, tzv. endometriomi, poznatije pod nazivom čokoladne ciste. Te ciste mogu ometati ovulaciju i na taj način pridonijeti razvoju neplodnosti.

DIJAGNOSTICIRANJE ENDOMETRIOZE

Dijagnoza endometrioze ponekad može biti otežana, osobito na početku bolesti kada su simptomi često suptilni ili neprimjetni. Ginekološki pregled, ultrazvuk, MR, biljeg CA-125 svi mogu biti od važnosti pri dijagnosticiranju endometrioze ali sa stopostotnom sigurnošću endometrioza semože dijagnosticirati jedino laparoskopijom uz uzimanje komadića tkiva za analizu. Za vrijeme laparoskopije, liječnik ulazi s optičkim instrumentom (laparoskopom) najčešće kroz mali rez na pupku i promatra unutrašnjost trbušne šupljine te proširenost i veličinu endometriotičkih žarišta. Uzima komadić sumnjivog tkiva i šalje na analizu kojom će se potvrditi ili odbaciti dijagnoza endometrioze.

LIJEČENJE ENDOMETRIOZE

Endometrioza je bolest koja se danas još uvijek ne može izliječiti. Međutim, primjenom terapije mogu se znatno ublažiti simptomi i poboljšati opća kvaliteta života. Terapija je učinkovitija ako se primjeni u ranim stadijima bolesti te je zbog toga jako važno obratiti pažnju na simptome i na vrijeme se javiti ginekologu.

Glavni ciljevi terapije su:

• umanjiti bol i ostale simptome
• spriječiti napredovanje bolesti
• smanjiti već postojeća endometriotička žarišta
• očuvati plodnost
• poboljšati kvalitetu života.

Terapija najčešće uključuje medikamentno liječenje (lijekovima), kirurško liječenje i kombinaciju. Ne postoje točno određena pravila kada se i kod koje žene primjenjuje koja vrsta terapije, pristup je najčešće individualiziran i ovisi o ženinoj dobi, željama za rađanjem, proširenosti bolesti i dr.

KIRURŠKO LIJEČENJE

U slučaju da žena ima veći stupanj proširenosti bolesti i izražene simptome, može se primijeniti kirurško liječenje. Laparoskopski se odstranjuje endometriotičko tkivo i vidljive priraslice te se nastoji što više očuvati ženina sposobnost rađanja. Nakon kirurškog odstranjenja tkiva, primjenjuje se medikamentna terapija (lijekovi) kako bi se spriječilo ili usporilo napredovanje bolesti. Odstranjenje tog endometralnog tkiva povećava šansu za trudnoću, a stopa začeća iznosi 40-70%. Međutim, u velikom broju slučajeva, endometrioza se vraća i to tkivo ponovo raste po organima.

U slučaju da bolest napreduje, ne reagira na terapiju lijekovima, a simptomi se pogoršavaju te ako žena ne želi više rađati, primjenjuje se kirurško uklanjanje maternice i jajnika.

S obzirom da je endometrioza bolest na čiji tijek utječe razina hormona u tijelu, osobito estrogena, prehrana koja mijenja hormonalnu ravnotežu može znatno pridonijeti napredovanju ili poboljšanju simptoma.

Smatra se da endometriozu može pogoršati konzumacija štetnih masnih kiselina (pržena hrana, fast food), crvenog mesa, alkohola, kofeina i glutena.

S druge strane, prehrana koja može poboljšati simptome i usporiti napredovanje bolesti treba uključivati:

• hranu bogatu željezom (brokule, grašak, lisnato povrće, sjemenke, orašasti plodovi)
• hranu bogatu vlaknima (voće, povrće, cjelovite žitarice)
• hranu bogatu omega-3 masnim kiselinama (losos, tuna, bakalar)
• hranu bogatu antioksidansima (špinat, tamna čokolada, bobičasto voće).

IZVOR: https://poliklinika-mazalin.hr/blog/sve-sto-trebate-znati-o-endometriozi/

SLIKE: pixabay.com