Anemija je jedna od najčešćih bolesti ili bolesnih stanja u medicini. Anemija se može pojaviti ili kao bolest ili, što je češće, javlja se uz brojne druge bolesti. Bez obzira na to kako nastaje i čime je uzrokovana, njezina je definicija uvijek ista: to je stanje smanjenog broja crvenih krvnih tjelešaca (eritrocita) u perifernoj krvi.
Riječ anemija (lat. anaemia) prevedena sa starogrčkog jezika doslovno znači “bez krvi”.
Anemične osobe imaju smanjen broj eritrocita, odnosno količinu hemoglobina pigmenta u eritrocitima koji prenosi kisik. Najčešće nastaju zbog smanjenog stvaranja eritrocita kao posljedica slabosti koštane srži da stvara eritrocite bilo da u koštanoj srži nedostaje krvotvorno tkivo ili je isto potisnuto upalnim ili tumorskim stanicama. Drugi razlog nastanka anemije je povećano propadanje eritrocita, kada je život eritrocita kraći od 100 dana, i ovaj se tip anemije naziva hemolitičkom anemijom. Treći razlog anemije je povećani gubitak eritrocita. Gubitak krvi, odnosno eritrocita najčešći je uzrok anemije. Krvarenje se može očitovati kao klinički jasno krvarenje zbog traume, obilno krvarenje iz probavnog trakta (krvarenje u stolici, povraćanje ili iskašljavanje krvi) te obilno ginekološko krvarenje. Krvarenje može biti tek minimalno, npr. kod raka ili polipa debelog crijeva, obilnijih mjesečnica i dr. Kliničke tegobe pretežno ovise o brzini nastanka anemije. Anemije koje brzo nastaju pokazuju više simptoma od kroničnih jer je manje vremena za adaptaciju na anemiju. U bolesnika s blagom anemijom obično su simptomi minimalni. Tek kada je hemoglobin manji od 90 g/L, zapažaju se tipični simptomi: nedostatak zraka, umor i slabost, lupanje srca i glavobolja, gubitak koncentracije. Zbog anemije srce ubrzano radi.
Anemija zbog manjka željeza vrlo je česta u ljudskoj populaciji, osobito u žena reproduktivne dobi. Prema nekim pokazateljima 1/3 do čak 1/5 zdravih žena reproduktivne dobi ima smanjene zalihe željeza, dok 10% ima anemiju uzrokovanu manjkom željeza.
Kod sumnje na anemiju važno je otkriti uzrok i tip anemije kako bi se odabrao primjeren način liječenja. Dijagnoza se postavlja na temelju kompletne krvne slike i dodatnim laboratorijskim pretragama na koje će pacijenta, za kojeg se na osnovu kliničke slike sumnja na anemiju, uputiti liječnik.
Anemije se mogu podijeliti prema veličini crvenih krvnih stanica te prema koncentraciji hemoglobina u eritrocitu.
Podjela anemije
Postoji više od 400 vrsta anemije i dijele se u tri grupe:
1. Anemija uslijed gubitka krvi (menstruacija, porođaj, gastrointestinalni poremećaji (čirevi, hemoroidi, gastritis rak), upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova poput aspirina i ibuprofena)
2. Anemija prouzrokovana smanjenom ili nepravilnom proizvodnjom eritrocita:
– sideropenična- najčešća, nastaje zbog nedostataka željeza u organizmu
– aplastična– nastaje zbog smanjene proizvodnje crvenih krvnih zrnaca kojoj su uzrok oštećenje ili neaktivnost koštane srži
– perniciozna- nastaje zbog nedostatka vitamina B12 koji se veže za probleme sluznice želuca
– megaloblastična– nastaje zbog manjka folne kiseline zbog nedovoljnog unosa hranom ili promjene želučane sluznice zbog nedovoljne apsorpcije vitamina B 12
3. Anemija uslijed razaranja eritrocita :
– hemolitička anemija– nastaje bržim propadanjem crvenih krvnih stanica ,tako da stvaranje novih zrnaca ne može postići adekvatan broj istih. Ona je prisutna kod nekih autoimunih bolesti.
Sideropenična anemija
Od svih vrsta anemije najčešća je anemija zbog manjka željeza (sideropenična anemija). Zbog velike učestalosti sideropenična anemija je značajan javnozdravstveni problem.
Kako je molekula željeza sastavni dio hemoglobina, na koji se u crvenoj krvnoj stanica (eritrocitu) vežu molekule željeza, smanjena količina raspoloživog željeza dovodi do smanjenog stvaranja hemoglobina, a time i do poremećenog stvaranja eritrocita.
Tri su stupnja siederopenične anemije u organizmu: prva je faza latentne sideropenije u kojoj su zalihe željeza u tijelu snižene (laboratorijski se to odražava sniženom količinom feritina) no još uvijek nije došlo do smanjenja serumske količine željeza, a samim time niti do anemije; druga faza je faza manifestne sideropenije kada su smanjene zalihe željeza, ali je smanjeno i serumsko željezo, no; u trećoj fazi dolazi do smanjenja ukupnog hemoglobina, dakle sideropenične anemije.
Uzroci
Do smanjene količine ukupnog željeza u organizmu može doći zbog sljedećih razloga:
- kroničnog krvarenja
- nedovoljnog unosa željeza putem hrane, osobito u dojenčadi i djece
- poremećaja u apsorpciji željeza iz probavnog sustava
- pojačanog razaranja eritrocita (hemolize) kao posljedica drugih bolesti
U žena generativne dobi pojačano krvarenje tijekom menstrualnog ciklusa ja najčešći uzrok sideropenije, dok je u muškaraca i žena u postmenopauzi uzrok sideropenije najčešće krvarenje iz probavnog trakta.
Željezo iz hrane se apsorbira u početnom dijelu tankog crijeva, duodenumu. Razne bolesti koje zahvaćaju sluznicu tog dijela crijeva utječu na smanjeno prihvaćanje željeza i mogu dovesti do sideropenične anemije.
Smanjeni unos željeza prehranom kao uzrok sideropenije čest je samo u dojenčadi i djece. Njihove su potrebe zbog rasta velike, mlijeko predstavlja slab izvor željeza, a u starijih je osim slabijeg unosa željeza prehranom, često važan faktor i postojanje infekcije parazitima te krvarenje iz gastrointestinalnog trakta.
Liječenje
Za dijagnozu svake bolesti, tako je i za dijagnozu anemije potrebna iscrpna anamneza i pregled bolesnika. Težina i uzrok anemije mogu se odrediti detaljnom, ali racionalnom dijagnostičkom laboratorijskom obradom. Laboratorijsko ispitivanje počinje pretragama krvne slike koja uključuje određivanje broja eritrocita, koncentracije hemoglobina i hematokrita, izračunavanje eritrocitnih indeksa i broja mladih eritrocita, retikulocita. U širem smislu zbog jednostavnosti i brzine samog postupka gotovo se istodobno određuju broj leukocita, diferencijalna bijela krvna slika (leukociti) i broj trombocita.
Krvna slika u slučaju anemije pokazat će smanjeni ukupni broj eritrocita, smanjenu količinu hemoglobina, bit će smanjen MCV (srednji volumen eritrocita), dok će ukupan broj retikulocita biti normalan ili smanjen.
Najvažnija indikacija za pregled koštane srži, uz manjak eritrocita, jest smanjena vrijednost bijelih krvnih stanica (leukociti) i krvnih pločica (trombociti) tzv. pancitopenija ili prisutnost mladih/nezrelih oblika bijelih krvnih stanica u perifernoj krvi.
Tek kada se dokaže tip anemije, treba tražiti njen uzrok.
Željezo je mineral ključan za naš organizam – osim što prenosi kisik, željezo je građevni dio imunosnih stanica koje nas štite od bolesti, a također je važno za rad mišića i snagu. Stoga je važno da prehrana bude raznolika, s naglaskom na određene namirnice. Primjerice, kombinacijom bobičastog voća te super hranjivog povrća – poput, cikle bogate karotenoidom, betalainom, folnom kiselinom, polifenolima i vitaminom C – bolje se raspodjeljuje i iskorištava željezo iz prehrane. Dobrodošli su i prirodni sokovi bez dodanog šećera i konzervansa.
Još uvijek se razglaba oko unosa mesa koje se ( osobito oko crvenog mesa) tradicionalno preporučuje kao najbolji izvor željeza, odnosno može se pročitati da su vegetarijanci zbog toga izloženi većem riziku od anemije. U praksi se pokazalo da osobe koje ne jedu meso mogu imati dovoljno željeza ako im je prehrana dobro izbalansirana, pa sadrži ostale namirnice bogate željezom (zeleno povrće, raznovrsno voće, cjelovite žitarice, mahunarke, gljive, orašaste plodove i sjemenke) i vitaminom C koji potiče apsorpciju željeza. Svima se, bez obzira na način prehrane, preporučuje dovoljan unos vitamina C kako bi organizam bolje iskoristio željezo.
Odličan izvor željeza je samoniklo bilje – osobito kopriva i maslačak. Za osobe koje jedu proizvode životinjskog podrijetla, dobri su izvori željeza: meso, iznutrice, jaja (osobito žumance), tuna te općenito morski plodovi. Slabokrvnim osobama preporučuje se smanjiti unos kave, čaja i gaziranih pića jer sadrže tanin koji sprečava apsorpciju željeza u organizmu.
Pri izboru suplemenata sa željezom svakako se treba posavjetovati s liječnikom i nutricionistom, kako bismo dobili dodatak prehrani “po mjeri” našeg organizma.
SLIKE: pixabay.com
