Starenjem naše tijelo doživljava promjene, mijenjaju se svi organi, slabi njihova funkcija, a tako se događaju i promjene u mozgu. Te promjene uzrokuju gubitak pamćenja, naročito nedavnih događaja – ne znamo gdje smo ostavili ključeve stana, jesmo li ugasili plin i svjetla prije izlaska iz stana, gdje nam je novčanik? Ali i slabije pamtimo ono što smo pročitali, ali se zato jako dobro sjećamo događaja iz djetinjstva i rane mladosti. To su normalne promjene u starosti, sposobnost funkcioniranja je sačuvana. Takvu zaboravljivost u starijih osoba zovemo benigna staračka zaboravljivost i to nije znak demencije.

Demencija nije normalan dio starenja, to je opći pojam koji se koristi za opis poremećaja rada mozga, koji napada pamćenje i ponašanje osobe. Razvija se polagano, s vremenom se stanje pogoršava, pa se u početku i ne može prepoznati, a zahvaća osobe iznad 60 godina, dovodi do pada duševnih sposobnosti, i s vremenom postaje sve teža, ljudi zaboravljaju sve događaje.

Demencija predstavlja napad na kvalitetu života, to je bolest mozga, koja dovodi do poremećaja pamćenja i mišljenja, ali i do promjena ponašanja i osobnosti.

Najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest, koja čini 50-60% svih demencija. Što uzrokuje tu bolest, još se ne zna, ali poznato je da genetički faktori imaju veliku ulogu i da se kreće u nekim obiteljima. U mozgu se događaju promjene – degeneriraju, tj. propadaju dijelovi mozga razarajući stanice. Pojavljuje se nenormalno tkivo tzv. “senilni plakovi” i nenormalne bjelančevine.

Neki ljudi s demencijom dobro skrivaju svoj nedostatak, svjesni su nekih promjena na sebi, pa izbjegavaju složene aktivnosti (čitanje, određene vrste posla).
Ljudi koji ne mogu promijeniti svoj život postaju frustrirani, upravo zato što ne mogu obavljati svakodnevne zadatke (plaćanje računa, gašenje svjetla).

Demencija napreduje različitom brzinom kod različitih osoba. U uz napredovalim oblicima može dovesti do potpunog razaranja funkcije mozga. Takve osobe postaju povučene i ne mogu kontrolirati svoje ponašanje, imaju veoma bučne ispade, promjene raspoloženja i veliku sklonost lutanju.

Postavljanje dijagnoze

• Ako se posumnja u Alzheimerovu bolest, pri pregledu je važna: dob, obiteljska anamneza ,kada su se pojavili prvi znaci bolesti, kako brzo bolest napreduje, koje druge bolesti ima (ima li povišeni krvni tlak, šećernu bolest ili bolest štitnjače) – dijagnoza se postavlja u 85% slučajeva.
• Potrebno je napraviti laboratorijske pretrage: razina elektrolita, manjak vitamina, naročito B12.
• Vrlo je važno da liječnik pregleda sve lijekove koje osoba uzima u redovitoj terapiji, kako bi se otklonila mogućnost da neki lijek ili interakcija između lijekova uzrokuje promjene u ponašanju.
• Nije beskorisno učiniti CT ili MR mozga, kako bi se isključile druge bolesti mozga (kao moždani udar ili tumor mozga). 

• promjena koje upućuju na Alzheimerovu bolest

1. poremećaj pamćenja: iako se razvija polako, kroz više mjeseci i godina promjene su uočljive
2. poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kao što su kuhanje, spremanje, održavanje osobne higijene
3. poteškoće govora, čitanja i pisanja: zaborave se riječi koje se pokušavaju nadomjestiti neuobičajenim, rečenice se teško razumiju, nemaju svrhu
4. gubitak prostorne i vremenske orijentacije: nesnalaženje na poznatim mjestima, zaboravi se koji je dan, mjesec ili godina
5. pogrešne procjene i odluke: neprimjereno odijevanje prema vremenskim prilikama ili situacijama
6. poremećaj apstraktnog mišljenja: nesnalaženje s novcem, nemogućnost da se ispuni običan formular, nerazumijevanje nekih pojmova – što je rođendan, što je ljubav
7. učestalo gubljenje i zametanje stvari: odlaganje na neuobičajenim mjestima
8. promjene raspoloženja i ponašanja: bezrazložno plakanje ili smijanje, česte izmjene nervoze i smirenosti
9. promjene osobnosti: ljubomora, sumnjičavost
10. gubitak interesa za socijalne aktivnosti: osjećaj napuštenosti, izoliranje od drugih osoba, nezainteresiranost 

Demencija je neizlječiva! Neki lijekovi mogu usporiti razvoj bolesti, ali samo ako se primijene u ranom i blagom stadiju bolesti. Lijekovi protiv prateće depresije i psihoze se upotrebljavaju, ali često uzrokuju ozbiljne nuspojave (pogotovo u kombinaciji s drugom terapijom kroničnih bolesti). Mnogi vitamini i prehrambeni dodaci nisu pokazali učinkovitost (osim vitamina B12, ako se utvrdi njegov manjak). Mnogi lijekovi (poput onih u slobodnoj prodaji bez recepta: lijekovi protiv prehlade, lijekovi za spavanje, lijekovi protiv tjeskobe) pogoršavaju demenciju. 

Ako je demencija jako uznapredovala i intelektualne funkcije su uništene, mogu pomoći potporne mjere. Od bolesnika više ne možemo očekivati “normalan život”.

• sve veliko – primjerice, veliki satovi i veliki kalendari za bolju orijentaciju, pisanje dnevnih obveza na veliki pano
• sve vidljivo – na vidljivo mjesto ostaviti sve što je važno, primjerice, brojeve telefona bliskih osoba ili službi za pomoć
• ponavljajte ono što je važno – opetovano davati informacije gdje se nalazi i što se događa
• što se može, mora ostati isto – po mogućnosti ne mijenjati raspored predmeta u sobi gdje boravi takva osoba, izbjegavati preseljenje, jer bolesna osoba više nema mogućnost adaptacije, ne mijenjati osobu koja je prati (njegovatelj ili član obitelji
• podrška i razumijevanje – oboljeli od demencije moraju imati potporu obitelji i razumijevanje. Trebamo mu diskretno pomoći u svakoj situaciji, a ne nikako prigovarati za pogreške.

Uloga obitelji je kod Alzheimerove bolesti od izrazite važnosti, te predstavlja izazov za obitelj i njegovatelja, koliko još možemo produžiti ljudskost i dostojanstvo bolesnika. Svakom takvom bolesniku potrebna je cjelodnevna 24-satna skrb – dakle, skrb bez prestanka. . Obitelji koji su do jučer imale voljenog i zdravog čovjeka teško doživljavaju njegovu regresiju u tišini, ili pak iznenadnu agresivnost. Zbog toga je obitelji potrebna velika investicija energije, volje i ljubavi da bi sve zahtjevne radnje obavljali u domu oboljelog, što je moguće duže. Kod nas ne postoje specijalizirane ustanove koje bi prihvatile oboljele od Alzheimerove demencije i pružile im adekvatan smještaj i skrb za duži period, te oboljeli ostaje u krugu obitelji do kraja.

Od Alzheimerove bolesti (AB) i drugih oblika demencija danas u svijetu boluje 24 milijuna ljudi. S obzirom da se učestalost AB i drugih demencija znatno povećava sa životnom dobi, a primjetan je trend starenja svjetske populacije, očekuje se da će taj broj i dalje rasti te da nam predstoji “epidemija demencija”. Prema znanstvenim procjenama broj oboljelih od AB i drugih oblika demencija je 2020. godine iznosio čak 43 milijuna. U Republici Hrvatskoj se procjenjuje da danas ima oko 80 tisuća oboljelih, ali je prema dostupnim podacima liječeno svega 771 osoba.

IZVOR: https://www.adiva.hr/

SLIKE: pixabay.com