Međunarodni dan slijepih i Dan bijelog štapa obilježavaju se u svijetu s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima. Nezadovoljavajući položaj slijepih osoba proizlazi iz otežanih mogućnosti zapošljavanja, prisutnosti diskriminacije i stigmatizacije, nedostatku ili nemogućnosti nabavke asistivnih pomagala.
Međunarodni dan bijelog štapa se obilježava svakog 15. listopada od 1964. godine, kad je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, taj dan proglasio Danom bijelog štapa. U današnjem sve gušćem prometu, bijeli štap je pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu, ujedno je i prometni zaštitni znak slijepih osoba. Samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa svladava se na tečaju poduke usvajanjem osnovnih tehnika vještine korištenja štapa, osnovnih prometnih pravila te konfiguracije terena kojim će se osoba samostalno kretati.
Bijeli štap je zapravo produžena ruka slijepe osobe, sve što je izvan dosega štapa je opasnost za osobu i velika nepoznanica.
U Hrvatskoj se s obilježavanjem počelo 1996. godine, pa se Hrvatska priključila mnogobrojnim zemljama u kojima je Međunarodni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih, kojim se najšira javnost upoznaje s problematikom slijepih osoba.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je 39 miliona slijepih te je prevalencija sljepoće oko 5 na 1000 stanovnika. U Hrvatskoj se prati samo broj osoba oštećena vida kod kojih postoji invaliditet temeljem tog oštećenja. Na taj način je u Hrvatskoj registrirano 45 478 osoba kod kojih su sljepoća i znatna slabovidnost uzrok invaliditeta, od kojih je 4217 slijepih osoba. Na temelju tih podataka je prevalencija oštećenja vida kao uzroka invaliditeta oko 10 na 1000 stanovnika.
Svakodnevni su problemi slijepih gotovo nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, različitih zapreka, prepunih tržnica, neprilagođenih prilaza državnim institucijama i ostalih zapreka kretanju i snalaženju, slijepe osobe trebaju stalnu pratnju osoba koje vide.
Za slijepe i slabovidne osobe izuzetno je važna psihosocijalna i profesionalna rehabilitacija. Provodi se s ciljem osposobljavanja za izvršavanje svih radnji potrebnih za samostalno življenje, podiže nivo samostalnosti i sposobnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života. Prema medicinskoj indikaciji osigurana osoba ima pravo na pomagala koja su utvrđena popisom dostupnih pomagala. Pomagala za slijepe i slabovidne osobe možemo podijeliti na optička, neoptička i elektronska pomagala. Također, izuzetno je važno prilagoditi okolinu slijepoj i slabovidnoj osobi (raspored namještaja u stanu, korištenje uređaja sa zvučnim signalom ili adaptiranim kazaljkama itd.).
Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost pa je neophodno stalno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih osoba.
Slijepe osobe i osobe oštećena vida treba poticati na korištenje novih tehnologija, a upravo asistivna tehnologija predstavlja interdisciplinarno područje koje se sastoji od sredstava, proizvoda, metodologije, strategije, prakse i usluga kojima je cilj promicanje funkcionalnosti za slijepe i slabovidne osobe. Važne su prvenstveno iskoristivost, funkcionalnost, minimalizam, dizajn, ali i dostupnost tehnologije – primjerice elektronski ultrazvučni bijeli štap, govorni kuhinjski termometar, različite aplikacije za pametne telefone i računala, senzori, nosivi uređaji koji omogućuju da osjete svoju okolinu i kreću se sigurnije.
Iako ovoj populaciji moderna tehnologija značajno olakšava život i dalje je nužna ljudska podrška, osobito uslijed pandemije COVID-19, kroz kontinuirani rad i pomaganje svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditeta, osnivanjem mobilnog tima stručnjaka, edukacijom članova obitelji, stručnjaka i zajednice o pravilnom pristupu i komunikaciji sa slijepom i slabovidnom osobom. Jedan od najvažnijih preduvjeta neovisnog življenja svake osobe, pa tako i slijepe osobe i osobe s oštećenjem vida je mobilnost.
„Sami možemo toliko malo, zajedno možemo toliko mnogo.“ Helen Keller
IZVOR: https://www.hzjz.hr/, https://www.stampar.hr/
SLIKE: https://novi-radio.hr/
