Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava 1. prosinca svake godine. Taj dan posvećen je podizanju svijesti o izvorima širenja te teške bolesti te kako bi se pokazala podrška osobama koje žive s HIV-om i kako bi se prisjetili onih koji su život izgubili od AIDS-a.
Glavni cilj obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o izvorima širenja bolesti, dostupnosti liječenja antiretrovirusnim lijekovima i njenoj prevenciji. Međunarodni simbol svjesnosti i podrške oboljelima, prevenciji i liječenju ove bolesti je crvena vrpca (engl. red ribbon), a njeno isticanje je jedan od načina pokazivanja solidarnosti i podrške oboljelima i spomen na umrle.
Svjetski dan borbe protiv AIDS-a započeo je svoju priču još 1987. godine, od strane ljudi u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u Ženevi, no pravi procvat doživio je 1995. godine, kada je predsjednik SAD-a najavio službenu najavu Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a. Nakon njega primjer su slijedili i drugi veliki svjetski dužnosnici. No bitna stavka je i 1996. kada je stvoren Zajednički program UN-a za borbu protiv AIDS-a.
Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) s posljedičnim manjkom imuniteta (AIDS) jedna je od bolesti koja se značajno proširila u svim dijelovima svijeta i njeno sprječavanje i kontrola je javnozdravstveni izazov. Uzročnik ove teške bolesti je HIV virus (virus humane imunodeficijencije) koji napada stanice imunog sustava, ugrađuje se u DNA stanice domaćina i tako postaje tvornica novih HIV virusa. HIV je virus koji se prenosi spolno i krvlju, oštećuje imunološki sustav i uzrokuje cjeloživotnu kroničnu bolest. AIDS je krajnji stadij infekcije HIV-om koji, ako ne uslijedi liječenje navedene infekcije, nastaje zbog uništenja imunološkog sustava, kada se javljaju različite bolesti zbog oslabljenog imuniteta.
Virus Hiv-a usmrtio je više od 35 milijuna ljudi, a prema procjeni na globalnoj razini od njega boluje 38 milijuna ljudi. Nažalost, godišnje se broj oboljelih osoba poveća za 10%, a najveći se broj novih slučajeva otkriva u dobnoj skupini od 25 do 49 godina, što ukazuje na nedovoljnu informiranost i upućenost u problem HIV-a u seksualno najaktivnijoj populaciji.
Od trenutka zaraze HIV-om do razvoja AIDS-a može proći čak do 15 godina. 3 do 6 tjedana nakon zaraze razvija se akutna HIV infekcija koja traje desetak dana, a čiji su simptomi vrućica, osip, otečeni limfni čvorovi, bol u mišićima, upala grla. Zatim slijedi asimptomatska faza bolesti koja traje desetak godina.
Posljednjih se godina u Hrvatskoj prosječno godišnje bilježi oko 100 novo dijagnosticiranih slučajeva infekcije HIV-om, što stopom od oko 2,3 na 100.000 Hrvatsku svrstava među zemlje s niskom učestalošću infekcije HIV-om (6,2 na 100.000 je bio prosjek za zemlje EU/EEA u 2017.godini).
Prema podacima Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Referentnom centru za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om Ministarstva zdravstva, u 2020. godini je 1296 osoba oboljela od infekcije HIV-om bila uključeno u skrb, od kojih je njih 1285 uzimalo antiretrovirusne lijekove, što čini 99 posto oboljelih. Pokazatelji ishoda liječenja te uključivanja i zadržavanja u skrbi je dobro i uspješno, no još je uvijek nepovoljno to što se dio zaraza HIV-om (oko 50 %) otkrije u kasnom stadiju HIV infekcije ili kad je zaražena osoba već oboljela od AIDS-a.
U cilju zaustavljanja širenja infekcije HIV-om, svjetske su organizacije postavile globalne zdravstvene strategije i ciljeve za ubrzavanje i poboljšanje prevencije i liječenja koji uključuju okončanje epidemije HIV-a/AIDS-a do 2030. godine kao dio Globalnih ciljeva održivog razvoja (engl. Sustainable Development Goals, SDGs), te globalne ciljeve Zajedničkog programa Ujedinjenih naroda za HIV (UNAIDS) koji poziva sve zemlje da do 2020. godine postignu preduvjete za završetak epidemije (90 % zaraženih osoba je dijagnosticirano, 90 % dijagnosticiranih uzima antiretrovirusne lijekove i 90 % liječenih ima nemjerljivu viremiju).
