Dan svjesnosti o autizmu (World Autism Awerness Day) obilježava se svake godine 2. travnja diljem svijeta.
Da bi se upozorilo na specifičnosti poremećaja iz autističnoga spektra i potrebe ove osjetljive skupine, manifestacijama u svim većim gradovima u našoj zemlji nastoji se usmjeriti pažnja javnosti na važnost razumijevanja prirode ovoga složenoga i u zadnjim godinama višestruko učestalijega razvojnoga poremećaja.
Autizam je prvi put identificiran 1943. u SAD-u. Istodobno, njemački znanstvenik, Dr. Hans Asperger opisao je blaži oblik bolesti koji je danas poznat kao Aspergerov sindrom. U svibnju 2013. objavljen je dijagnostički priručnik DSM V, prema kojemu su svi poremećaji autizma spojeni u jednu krovnu dijagnozu – poremećaji autističnog spektra (ASD – Autism. Spectrum Disorder).
ASD može biti povezan s intelektualnim teškoćama, teškoćama u motoričkoj koordinaciji i pozornosti te fizičkim zdravstvenim problemima, kao što su spavanje i gastrointestinalni poremećaji. Poremećaji iz spektra autizma su velika i raznolika skupina poremećaja rane dječje dobi nepoznate etiologije.
Autizam je kompleksan razvojni poremećaj čiji je specifičan uzrok još nepoznat. Unatoč nizu istraživanja, uzroci nisu posve razjašnjeni. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da se radi o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, kao i o utjecaju faktora okoline. Češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica (4,3:1).
Autistične osobe imaju teškoće u komunikaciji i socijalnim odnosima, te se opiru svakoj promjeni navika. Njihovo ponašanje obilježava nezainteresiranost za druge, mehaničko ponavljanje pojedinih pokreta ili radnji, te neuobičajeno vezivanje za neki predmet. Neka autistična djeca pokazuju iznimne motorne, matematičke i druge vještine. Osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih teškoća.
Nedostatak socijalnih vještina očituje se sljedećim ponašanjem:
- ne odaziva se na ime
- izbjegava kontakt očima
- igra se samo
- nije zainteresirano za druženje s drugima
- izbjegava fizički kontakt s drugima
- bezizražajni izraz lica
- snažno izražavanje osjećaja
- bez empatije
- teško ga je umiriti ili utješiti
Jezične i komunikacijske vještine mogle bi biti ispod očekivane razine:
- usporen razvoj jezika i govora
- ponavljanje riječi ili izraza
- nesuvisli odgovori na pitanja
- ponavljaju ono što drugi kažu
- ne pokazuje interesa za okolinu
- ne reagira kad mu drugi pokazuju neki objekt
- bez gesta ili pokreta tijela, (nema mahanja rukom za pozdrav)
- govori monotonim glasom
- ne razumije šale
- obrnute zamjenice, izgovara ‘ja’ umjesto ‘ti’
Problemi u ponašanju:
- slaže igračke ili predmete na određeni način
- iznenada postane uznemireno ili frustrirano ako dođe do male promjene u dnevnoj rutini
- radi pokrete koji se ponavljaju, poput okretanja, mahanja rukama ili ljuljanja naprijed-natrag
- igra se određenim dijelom predmeta ili igračke, kao što je uzastopno okretanje kotača autića
- može imati neobične navike, poput želje da uvijek zatvorite vrata
- pokazuje opsesivne interese
- hiperaktivnost
- agresija
- samoozljeđivanje, kao što je samogrebanje ili udaranje
- teški napadi bijesa
- nedostatak straha u situacijama u kojima je to prirodno i očekivano
- nepravilni obrasci prehrane i navike spavanja
Svako se dijete razvija svojim ritmom te među djecom postoje individualne razlike pa treba biti oprezan kod dijagnosticiranja.
Uloga zajednice i roditelja
Osobe s poremećajem iz spektra autizma imaju niz životnih teškoća. Primjereni edukacijski pristupi pružani tijekom cijelog života, podrška obiteljima i stručnjacima koji su uključeni u tretman te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice, uz poticanje pozitivnog stava u društvu, mogu poboljšati kvalitetu i dostojanstveniji stil života ovih osoba. Veliki je problem, osim otežanog i pravovremenog dijagnosticiranjaodstupanja od urednog razvoja, nedostatak dovoljnog broja ranih interventnih programa čijom primjenom bi se ublažila klinička slika te pomoglo u poticanju razvoja djeteta.
Ipak, uz stručnjake koji se bave ranim komunikacijskim razvojem i poremećajima autističnog spektra, roditelji imaju najvažniju ulogu jer najbolje poznaju svoje dijete te mogu izraziti sumnju.
Programima rane intervencije potičemo ostvarivanje razvojnih potencijala djeteta, sprečavamo razvoj daljnjih poteškoća, pripremamo dijete za vrtić, školu, zapošljavanje i u konačnici za samostalan život. Kvalitetu života osoba oboljelih od autizma mogu znatno poboljšati rana dijagnoza i intervencija: TEACCH metoda, senzorička integracija, Floortime i ABA, video modeliranje i terapije: logopedska, radna, fizikalna, glazbena te drugi oblici terapija.
Kod djece koja nemaju razvijen govor koristimo se slikama, komunikacijskim bilježnicama i pločama s fotografijama predmeta pomoću kojih mogu pokazati što žele. To omogućuje bolje razumijevanje djeteta, a njih potiče na komunikaciju, verbalizaciju i vokalizaciju.
TEACCH metoda je zasnovana na vizualnim podražajima i uvodi red u svijet koji je za njih prilično zbunjujući. Djeca imaju slikovne rasporede, koji jasno ukazuju kada je vrijeme za doručak, pranje ruku, vježbanje, slikanje, ručak, odlazak kući. Tako djeci se osigurava stalnost, red, struktura i to im daje sigurnost.
Suradnja s roditeljima je neophodna, redovito ih se obavještava o uspjesima djeteta. Upravo je intervencijama temeljenim na tehnologiji obilježeno posljednje desetljeće, a brojna istraživanja dokazuju njihovu učinkovitost u tretmanu osoba s poremećajem iz spektra autizma.
Osobe s poremećajem iz spektra autizma imaju pravo na samoopredjeljenje, neovisnost i autonomiju, kao i pravo na zdravstvenu i socijalnu skrb, obrazovanje te zaposlenje na jednakoj osnovi s drugima. Ne smiju se suočiti s diskriminacijom kada traže medicinsku njegu te i dalje moraju imati pristup sustavima podrške, potrebnim kako bi ostali u svojim domovima i zajednicama u vrijeme krize, umjesto da se suoče s mogućnostima prisilne institucionalizacije.
Primjereni edukacijski pristupi pružani tijekom cijelog života, podrška obiteljima i stručnjacima koji su uključeni u tretman, te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice uz poticanje pozitivnog stava u društvu mogu poboljšati kvalitetu i dostojanstveniji stil života ovih osoba.
Život osoba s poremećajem iz spektra autizma nije lak te se suočavaju s nizom životnih poteškoća. No, svi mi možemo značajno pridonijeti poboljšanju kvalitete njihova života!!!
IZVOR: https://www.adiva.hr/, https://www.centar-logos.hr/ , https://hr.wikipedia.org/, https://roditelji.story.hr/
SLIKE: pixabay.com
